15.04.2022, 09:23

Svoje malo "ja", najbolje je sakriti u "svi"

Govorenje jednog čoveka o tome kako je "očigledno", da "svi misle" ili "svi znaju", da je nešto takvo i takvo, da suprotno ne misli "niko normalan" ili "niko razuman", steklo je pravo građanstva. Mnogo je češće od "ja mislim", čak ni "mi mislimo". Mada retki znaju da je "mi", rezervisano za krunisane glave. Koje uz to u demokratskim monarhijama, posle tog praktično retorskog, obavezno dodaju: "...po milosti Božjoj i volji narodnoj".

Zaboravlja se da za "Niko normalan...!" odnosno "Svako razuman...!", treba pitati odgovarajuće stručnjake... Na sreću, ali i nesreću, stvari rešava ali i dodatno komplikuje univerzalnost sudova čiji su subjekti "svi", "svako", "niko", "nijedan". Ko će da pregleda sve "dvonošce" ili sapiense (prethodno utvrdi ko od dvonožaca to nije!), kako bi osnovano tvrdio da su "svi", normalni ili razumni..? Odnosno, da "nijedan" nije drukčiji? "Očigledno" ("očito"), problematično je već na prvi pogled. (Razumno bi se moglo reći, "zaista očigledno"). Zamislite kad to izgovori čovek sa naočarima, ili daltonista! Ali ne zaboravimo šta se kaže o trunu u tuđim očima, i panju u svom...

 

Zato se u nauci, i uopšte kod obzirnih ljudi, "očiglednim" naziva samo ono što bi u istim prirodnim uslovima, video i bilo ko drugi. Razume se, u istom psihofizičkom stanju. Sužavanjem "svi" na opravdanije "mi", slabo šta se menja. Trebalo bi, u slučaju kojim se bavimo, da se odnosi na sve pripadnike jednog mesta, nacije pa i države. Uz sve probleme koji su pomenuti! Preko kojih se prelazi, i "mi" se, baš kao i prethodno "svi", radikalno sužava na grupu, mesto, orijentaciju..., onog koji govori.

 

Zna se jer je to utvrđeno i zapisano, ko je legitimni ili opštepriznati predstavnik "svih", odnosno "nas". Uvek ograničenih na utvrđeni skup, i po utvrđenim, a ne svim pitanjima. Tako je i sa papom i katolicima, donekle vaseljenskim patrijarhom i pravoslavcima.., pogotovu na drugoj strani sa šefovima država ili vlada. Još više je tako, u drugim oblastima. Za pitanja nauke, na primer, "nadležna" je naučna zajednica. Svi koji se bave jednom naukom, a ne ovaj ili onaj pripadnik, ma koliko bio cenjen! Govorenje u svoje ime obavezno je i kad se izlažu ko zna koliko puta proverena i utvrđena svoja saznanja, a u ime nauke samo kad su proverena i utvrđena od strane zajednice. Uz obavezu da se za svoje govorenje o bilo čemu van nauke, jasno kaže da je u svojstvu građanina. Nikako čoveka nauke!

 

Govoriti bez legitimiteta u ime "svih" ili "nas" nije ogrešenje o bon-ton ili "dobar stil". To je nešto mnogo ozbiljnije, stavljanje sebe iznad svih ili nas! Pretendovati da si mera svih stvari, i prećutno pozivati na okupljanje oko sebe. Koliko je to neprihvatljivo od drugih, koliko je i demokratsko, zna se. Naravno da nije prihvatljivo ni od strane brojnih, koji to isto misle. Samo za sebe, i radi okupljanja oko sebe...