10.06.2022, 12:02

Posvećivanje je nekad samo opravdavanje..

Žestinu sa kojom čelni ljudi Hrvatske reaguju na tužbu naših organa protiv četvorice hrvatskih oficira zbog mogućeg ratnog zločina, pravdaju time što su optuženi njihovi "heroji". A to su nužno, u službi cilja o kome nema rasprave: "domovinskog rata" kojim je "obranjena neovisnost".

 

Ništa novo i neobično, po ko zna koji put ukazuje na problem odnosa ciljeva i sredstava. Visok cilj, obavezno težak i opasan, neostvariv bez predanog i organizovanog rada mnogih, izričito ili prećutno, proglašava se svetim. Iz praktičnog razloga: integrisanja, stimulisanja i opravdavanja budućeg ponašanja, svih koji mu služe... O njemu se ne razmišlja, vojničkim rečnikom: naređenje-izvršenje! Važno je samo ostvarenje (kasnije očuvanje), tako da razmišljanja nema ni o sredstvima, jasno je da su nužna, teška pa i opasna. Sveti cilj posvećuje i sredstva za njega, spaljivanje živog "jeretika" bilo je posvećeno sredstvo za spasenje svetinje zvane njegova duša...

 

Ne valja samo, što je sveto, kao retka osobina izuzetnih ljudi i stvari, uglavnom apstraktno. I ne može biti ni dodirnuto a kamoli, "napadnuto", a da ne bude "ukaljano!". Dozvoljeno je, ako je moguće, samo "celivanje". Ali se zato i gore pomenutog, pripisuje i sasvim konkretnim ljudima i stvarima, izuzetnim samo time što služe pa i žrtvuju se, svetom cilju. A ti ciljevi po sebi nisu sveti i "onosvetski" nego svetovni, uz to nastaju i nestaju. Ispostavlja se da neki i nije bio sveti nego vrlo prizeman i praktičan, tako da sredstva za njega nisu bila opravdana. A povrh svega, deklarativno (nekad i negde stvarno), smatra se da iznad svetovnih i važećih ovde ili onde, stoje neki nadsvetovni i uvek važeći. U ovom slučaju, pravda. Koju ne zanima da li je neko optužen iz političkih razloga ili potreba političkog trenutka, nego da li jeste ili nije počinio inkriminisano važećim zakonima! Takav je cilj, i istina...

 

Elementarni red traži da se setimo da ovakav rečnik sa svetim ciljem i posvećivanjem sredstava nije specijalitet ovog trenutka, i čelnih ljudi Hrvatske. I kod nas je, kao i kod njih, svetovni cilj kao sveti više puta stajala "odbrana", i "naša istina". Problematično i u Hagu osuđeno sredstvo, posvećivanjem je preraslo u herojstvo... Što je najgore i što je takođe "opšteprisutna pojava", svojevrsna svetinja postaje i nešto daleko niže i prozaičnije. Zaključno sa odbacivanjem pojave pred sudom, kao "odbrane" nečijeg lika i dela, ili samo trenutne funkcije.