22.08.2022, 09:05

"Već na prvi pogled...". A na drugi?

Sprdnja sa "rodnom ravnopravnošću" u nazivima (lakše ostvariva od one u stvarnosti), nije neočekivana. Nekada je posledica za uši zasad neobičnih imenica (biološkinja, psihološkinja, sociološkinja..), a nekada se pokušava koristiti u borbi za dalju nejednakost rodova. Po mnogo važnijim pitanjima!

 

Normalno nema navođenja razloga, za protivljenje novim nazivima. Dovoljno je prećutno, a nekad izričito upućivanje, na neobičnost. Praktično na "novost", bez obzira na to što ona sve opravdava... Podgreva "prvi utisak" o neobičnom kao "očigledno" nepotrebnom, ako ne i štetnom! A da li je tako? Treba li podsećati šta je sve bilo "neobično" ili "neuobičajeno", a pre ili kasnije potom, "obično" i "uobičajeno"? Nikako samo u jezičkom izražavanju!

 

Da navedem nimalo bitan slučaj, ali blizak ovom. Kako se ne baš tako davno, gledalo na nošenje pantalona od strane žena? Tako da muž nije dokazivao da je gazda u kući, nego se prsio: "U mojoj kući, zna se ko nosi pantalone!". Vratimo se i u zaista davnu prošlost, i mnogo bitniji slučaj. U pitanju je Stari zavet, merodavan za sve judaiste i hrišćane, osobito za hrišćanski orijentisane tradicionaliste. U njemu, sudeći po najpoznatijem prevodu (Daničićevom), Eva se prvo naziva "čovječica!", a ne "čovjek", bez obzira "jer je uzeta od čovjeka". I što kasnije stoji: "Kad stvori čovjeka, po obličju svojemu stvori ga. Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih čovjek, kad biše stvoreni" (Prva Mojsijeva, 2:23; 5:1,2).

 

"Čovječica" jeste kap u moru "muškog šovinizma", koji ne podnosi rodnu ravnopravnost, ali ta kap je u Svetom pismu! I kad se toliko mnogo njih oslanja na Sveto pismo, što se ne bi oslanjale i tražiteljke rodne ravnopravnosti? Uzgred, svi ih mirno nazivaju feministkinjama, znači u ženskom rodu! (Rodnu ravnopravnost, naravno, prihvataju i traže i mnogi muškarci. I ne samo radi žena). Izgleda zato što je sve ženskog roda, time manje vredno...

 

U otporu rodnoj ravnopravnosti u nazivima ima uobičajene površnosti, robovanja "prvom pogledu" ili "prvom utisku", naviknutom, lenjosti, bojazni da "novo" u jednom ne odvede novom i u drugom i trećem... Ali najviše skrivene borbe protiv rodne ravnopravnosti uopšte, želje da jezik ostane bastion "muškog" koje je u povlačenju, i prepreka povlačenju. Pa i da se neka zanimanja ili aktivnosti, osobito cenjenija, rezervišu za muškarce! Da li zato nema "patriotkinja", pa ni "humanistkinja"?

 

Bez obzira na opštepoznato: lekar-lekarka, doktor-doktorka, učitelj-učiteljica, nastavnik-nastavnica, pravnik-pravnica, novinar-novinarka..., imena su u svakodnevnoj upotrebi! Kao i u slučaju širem od naziva zanimanja: radnik-radnica, seljak-seljanka, domaćin-domaćica... Treba da budu "muška", a žene koje se njima bave, automatski su "muškobanjaste!". Izgleda da se zato uopšte ne pominju "političarke", sleduje im samo ime i prezime, i funkcija. Mada ni "političari", ne uživaju naročiti ugled...

 

"Svetica" se, očigledno, u rečeno ne uklapa? Ostavimo je na miru. Svetica je u odnosu na svece, isuviše malo.
U borbi za opstanak povlašćenog pola ne biraju se sredstva, tako da se ovde biraju nazivi. "Borkinja" (uobičajeno je: borac ženskog roda), omiljeni je predmet sprdnje. A "trgovkinja" nije, možda što bez obzira kojeg su pola, "trgovci" nisu predmet naročitog uvažavanja... Odgovarajuća ženska osoba je "kurva", ali ne postoji muški pandan. "Kurvar" (čuje se i "kurvogon"), pohvalan je naziv. Čak i "muška prostitutka!". ("Žigolo" je najpoznatiji oblik). Radi se o "snalažljivom" muškarcu, "spaja lepo i korisno!".