04.05.2023, 09:11

Kako se boriti za "radnička prava", kad nemamo "radnika"?

Trebalo bi da čudi, ali ne čudi, kad vidimo kako u starom i nedvosmislenom "kapitalizmu", uvažavaju Praznik rada! Radnici na svoj način, ali i političari na svoj. Inače nesumnjivi (neo)liberali, prokapitalistički, antikomunstički i antimarksistički orijentisani.

 

I nećemo reći da time "podilaze" svojoj radničkoj klasi, jer se ne sećamo šta beše radnička klasa! Mi to nemamo, naši radnici su otišli na Zapad da rade za "gazde". Ostali su samo braća i sestre, Srbi, gospoda, pravoslavci. I poneko staro džangrizalo koje zvoca, vadeći mnogo starije od socijalističkog naftalina: "Ako smo i braća, kese (novčanici) nisu nam sestre!".

 

Zato, normalno, kod nas u upotrebi nema ni zvaničnog naziva, ipak državnog praznika. U korist "neutralnog" Prvog maja pa i "neradnog dana", dok se ne nađe zamena radniku i pandan "preduzetniku", jer je "ljudski resurs", dugačak. Vlast treba razumeti, gde da se zamera "preduzetnicima" i "investitorima"? Očekivati da se Praznika rada seti Socijalistička partija Srbije, više je nego naivno. Ona bezuspešno nastoji (ako uopšte nastoji), da se seti šta znači "socijalistička!". A naivno je očekivati i da se seti opozicija, u celini. Ona se obraća "demokratama", "ponosnima", "uspravnima", "poštovaocima porodičnih vrednosti". Svima, samo ne radnicima... I svuda strah da se ne bude "komunjara", "jugonostalgičar", neka treća baba-roga...

 

Trebalo bi da čudi, ali ne čudi, i kako političari na Zapadu, gde je izraženija sekularizacija nego kod nas, pokazuju da su bolji hrišćani! Od naših, koji ne propuštaju nijednu priliku da se prikažu hrišćanima, a ne misle da malo zavire u Stari zavet. I vide kako je ljudima naređeno, da hleb svoj zarađuju u znoju lica svoga. Da je rad dužnost, a ne samo nužnost, pa je bogohulno ne prihvatati ga! A da je "bogougodno" slavljenje rada, bar jedan dan u godini i na način kako čine na Zapadu, i kako je činjeno i kod nas. Uz to je zajedničko i organizovano slavljenje, pored prijatnosti, poštovanje takođe Gospodnjeg: "Ljubi bližnjega svoga, kao sebe samoga!".

 

Trebalo bi da čudi, a i ne primećuje se, ponašanje naših ipak radnika. Za razliku od onih na Zapadu, koji su za njih "gospoda", a ipak se bune, ne protestuju ni protiv pelena sa kojima rade, kako ne bi išli u klozet! I shodno pomenutom strahu izbegavaju i samo članstvo u sindikatu, a kamoli zalaganje za "radnička" odnosno svoja prava...