02.06.2023, 09:13

"Može on to..."

Kažu da ima slavlja "u lokalu" zbog toga što će "naš čovek" dve sedmice biti "vede" ministra prosvete! Normalno? I jeste, ako je normalno da "naš čovek" bude važniji od naše prosvete! Čak i da "naš" pripada našoj "geografiji", a ne stranačkom delu iste... Jeste "naš", ali kakva mu je "školska sprema", kakve "kompetencije" i "reference"? 

 

Tačno je da ima "ranijeg rada", biografija mu je ko nekadašnji trokrilni šifonjer. Sve "bio je" do "bio je". Fali samo: u prosveti... Jeste dosad bio "bez portfelja" i posle dve sedmice opet će biti, ali i koji će mu? Kakve veze imaju raniji "portfelji", imaocima sadašnjih? Tako da nema spora kako "Može on (i) to!". Pitanje je samo: kako ili koliko? Zar "na lageru", ali van stranke, a tek u prosveti van njegove i one druge, nema nekog ko bi mogao bolje, jače, više...?

 

Ministarstvo prosvete predstavlja zadnju rupu na svirali, tako da se uredno utrapljuje socijalistima. I njihov ministar ladno pušta niz vodu, za razliku od "ministarstava sile", i !Ne dam Gašića!". Tako da je pitanje šta prosveta ima, od toga što "pripada socijalistima"? A tek, šta imaju društvo i država!? Manje je važno šta imaju socijalisti, jesu li prepoznatljivi po tome što vode prosvetu? I bez, "Vračara"? Tako da nije samo njihova stvar što, mada neosporno stara i navodno ozbiljna stranka, nemaju u svakom trenutku spisak ljudi, spremnih da "uskoče" na odgovarajuća mesta. Ili što će Dačić dve sedmice kalkulisati kome u "pokojnoj" biografiji ili živom "siviju", pristalicama koje žive i u prošlosti..., dobro dođe zvučno ime "ministar prosvete". Prvi put pripadajuće, jednom Dositeju!

 

Ali jedino što im je ostalo od "socijalistička" (što bez prava drže u nazivu), nasleđeno je od druga Staljina: "Mi smo ljudi, posebnog kova!". Spremni i za svaki "portfelj", bez premišljanja i ustručavanja. Bez sećanja na prethodnike, koje uvažava pisana i nepisana istorija. I pomisli na sve učitelje, nastavnike, profesore svih rangova zaključno sa akademicima. Normalno i na "decu", odnosno budućnost Srbije... Što bi? Ako su "naši", to će im biti normalno. A ako nisu, ko ih... šiša!

 

Tako da se drug Lenjin zadovoljno smeška, u paklu. Ostvaren je njegov san: države u kojoj i svaka kuvarica, konobar... mogu biti ministar! Ako se ne seća da je mislio na nešto drukčije od ove naše: besprekorno funkcionalnu i uz to jednostavnu i jeftinu, sat koji se ne mora svaki čas navijati...