19.06.2024, 07:00

Mišić i Fregl zaslužuju priznanje, možda i spomenik, ali ne "političku instrumentalizaciju!"

Spomen tabla Aleksandru Mišiću i Ivanu Freglu, majorima Vojske Kraljevine Jugoslavije, a zatim istaknutim pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, postavljena od strane "Valjevskog pokreta otpora" na mestu nekadašnjeg zatvora u kome su decembra 1941. kratko tamnovali i bili streljani od strane okupatora, sasvim je na mestu! Tako je i sa tekstom na njoj, informativnim i bez pominjanja onog ko ga je postavio, tako da nije "partijska spomen tabla".

 

Sve ostalo, sudeći po Napred-u, više je marketinško nego memorijalno, "partijsko" (da izvine partije). Od toga da VPO nije na "prekid prakse selektivnog sećanja" pozvao ako ne javnost onda bar sebi bliske stranke, pa do rečenog (pročitanog) prilikom otkrivanja. I njihovog "reagovanja" tipa: "nešto što se i dalje zove POKS Valjevo", a ustvari su u pitanju "Đilasovi prijatelji i predstavnici" (Monarhistički klub).

 

Ako su u vreme "ideologije koja se razvijala posle Drugog svetskog rata" ove dve žrtve okupatorskog terora "nepravedno zaboravljene" kao i "nevoljnici koji su stradali od revolucionarnog terora posle 1944.", (Krivošejev), otkud "konačno prekidanje prakse selektivnog sećanja" tek u ovom političkom trenutku? Od napuštanja te "ideologije", prošlo je poprilično vremena... I ovako, više o "ideologiji", nego o njima! Zbog nje "Mišić i Fregl nisu proglašeni za narodne heroje, po njima se ne nazivaju škole niti proizvodni pogoni", ali šta s tim što nisu mogli biti "unapređeni u vojvode" (Dragomir Acović), ni da se htelo? Nova vojska nije poznavala taj čin! Ali zašto ih Mihailović koga je Mišić spasao, kasniji đeneral i ministar vojni, nije unapredio bar u potpukovnike, ako ne "čak ni u generale"?

 

Zdrava Srbija može misliti da je "Major Mišić junak najvišeg ranga", ali ako kaže da je "njegovo delo u rangu ustanka koji su Nenadovići uz Karađorđa učinili za Srbiju u Prvom srpskom ustanku", nije li ovo ogrešenje o Nenadoviće i Karađorđa? Pa i zdrav razum, koji očekuje bar malo "specifikovanja" tog dela, koje ga stavlja "rame uz rame" čak i sa ocem vojvodom!

 

Nastavak: "i ne treba ga gurati u zagrljaj Fregla po principu Bore i Ramiza, odnosno nekog antikomunističkog 'bratstva i jedinstva'", nije samo (blago rečeno), "neuljudan". To je i "partijska revizija" istorijske istine, o jugoslovenskoj orijentaciji i JVUO! Što ono iz jeseni 1941. vide i u godinama koje su usledile, druga je stvar... Ako "majoru Mišiću dugujemo spomenik ne zato što su ga streljali Nemci, već zbog svega što je uradio do tog streljanja za Srbiju" (Milan Petrović u ime Monarhističkog kluba), red je bio da navede nešto od "svega". Više od onog što su "uradili" brojni drugi majori, više činove da ne pominjemo... I on ne pominje Fregla, kao ni POKS koji ističe da je "velika sramota za ceo grad što do sada nismo imali nikakvo obeležje za junački podvig Aleksandra Mišića".

 

Svi ovi, pojedinačno i zbirno, teško da će biti pobednici koji jednu verziju istorije zamenjuju drugom. Bar dok im programi ne budu gledali u budućnost, i obraćali se biračima, a ne jedni drugima...