Protest (ilustracija) (foto: Kolubarske.rs)
Protest (ilustracija) (foto: Kolubarske.rs)
31.03.2025, 08:37

Je li počelo i "prolivanje srpske krvi", kao politička borba?

č: | fb:

Posle skorašnjeg incidenta "na severu Bačke", bilo je drobljenja o "prolivanju srpske krvi" kao novom i preteškom grehu studentskih protesta. Na drugoj strani bilo je protestovanja, opravdanog i pravovremenog, zbog pogrešno osumnjičenog. A trebalo je, istovremeno ili posle odsustva izvinjenja čestitom čoveku, čika Miši, a ne studentu i "vođi", da usledi i protest zbog govora mržnje! Prećutnog i opasnijeg od otvorenog, jer se slabije primećuje. Prisutnog u "prolivanje srpske krvi", što nesvesno navodi na misao da je prolivanje neke druge, "nešto drugo". Možda dopušteno, možda i poželjno. Ili bar, manje kažnjivo...

 

A sada, kako čitamo i slušamo rano u subotu, u Nišu je jedna žena nožem u ruku, ubola drugu ženu. Ne "na pijaci" nego na ulici, i ubodena žena nije napadnuta jer se gurala preko reda za nešto jeftinije, ili je švalerka muža napadačice čije ime policija nije saopštila! U pitanju je često pominjana dekanica Filozofskog fakulteta, koju napadačica ili uopšte ne poznaje po imenu Natalija Jovanović, nego je vidi kao jednu od učesnica građanskog protesta. A svaki učesnik ili učesnica, zaslužuje da bude napadnut. Ili se radi o onom najgorem: zna da je dekanica, i kakvo joj je političko opredeljenje.

 

Setimo se koliko krvi, nekad izvesne krvne grupe, a nikad nacionalnosti, nedostaje za operaciju, i koliko se apeluje na dobrovoljne davaoce! Pa i da mnogi, ne samo zbog godina, ne mogu da je dadu... Tako da ničija ne treba da se proliva, iz tako prizemnog razloga kakav je politički stav o ovom ili onom. Ali zato je nužno da čovek čoveku bude svetinja, kao takav, a ne što je određene nacionalnosti, religioznosti, ili političke pripadnosti. Čak samo, orijentisanosti...

 

Najgore je ono što se ne samo "iza brda valja", nego se i dovaljalo. Ponašanje nezamislivo za pojedinca koji samostalno deluje, po naređenju se može ostvariti bez oklevanja! A naređenje ne mora ni biti izdato, sledi iz "crtanja mete na čelu", od strane autoriteta... Ključ za ponašanje izvesnih pojedinaca ne leži u osujećenom besu ili agresivnosti, već u prirodi njihovog odnosa prema autoritetu, slepoj vernosti i sledovanju! Da li je drugo prisutno (prvo verovatno jeste) kod žene-napadača, ne znamo. Ali da je prisutno kod ranijih napadača na učesnike protesta koji su koristili "samo" bejzbol palice ili kola (!) i budućih koji će koristiti "šta im se nađe pri ruci", znamo. I da se nisu i neće zaustavljati, pred "prolivanjem srpske krvi!". Kako drukčije shvatiti toliku nezainteresovanost ne samo za skakanje samom sebi u usta nego i odnos prema nadležnostima kao prema švedskom stolu, "Ace Srbina", borca "za narod i državu"?

 

Ko misli da je ovo još jedno džangrizanje besposlenog penzionera, neka pogleda Milgram S, Poslušnost autoritetu. Nolit, Beograd 1990.

Blogovi