17.01.2020, 11:22

Šta država radi za nas? A šta mi radimo za nju?

"Vladavina institucija", koja se stalno traži, je besmislica! U samom pojmu institucije (specijalan sistem društvenih odnosa koji služi zadovoljavanju potrebe pojedinca i društva), sadržana je nadređenost pojedincima. Vladavina, u slučaju države u modernom svetu, uprava. Ali besmislica je i ako vladavinu shvatimo kao svojevoljnost i proizvoljnost.

 

Odvojimo od "institucionalnosti" kao uređenosti, normiranosti, koja "vlada" i samom institucijom. Ona, ovog puta država, ne služi onom ko je oličava, ona ne služi ni meni, ni tebi. Nego svima nama! Ali je, osobito u slučaju države, važno shvatiti da "naša" pored toga što služi nama (i mi njoj!), ne može biti drukčija od istovrsne institucije kod drugih. Naša je, praktično, samo teritorijalno. Nikako "prirodom!". Tako da kad nas zanima da li je dobra ili loša, treba da je poredimo sa ostalima. Zapravo onom, kojom su "njeni" građani zadovoljni...

 

Ako se država ipak "otme" i nametne, pojedinci imaju pravo, stari bi rekli i dužnost, da se suprotstave. U najdrastičnijem slučaju "skrate za glavu" pojedinca na čelu države, koji se njom služi umesto da joj služi. I samo je takav narod, po jednoj definiciji, kulturan narod! A dobar deo nas, od države očekuje da uradi nešto "za mene!", odnosno naše mesto pa i naš sokak. Ako to "ne ide", onda je najbolje "da nas ostavi na miru!". Tako da se retko postavlja neprijatno a nužno pitanje: želi li "naš čovek", institucionalno? Umesto "snalaženja", "prečica", "krivina"? Ako se malo očekuje od "države", nema ni obaveza prema njoj. Samog obraćanja pažnje na to šta država (kao vlast, administracija) radi, kako radi, i uopšte ne radi! A to ne ide bez slabe pažnje i prema državi kao teritoriji, i stanovništvu... Ali sve uz kukanje što ne daje više i čak prevashodno "nama", tako da mi "i nemamo državu!".

 

Koliko daleko od Helena, ubeđenih da je čovek "politička životinja!". U vrlo preciznom značenju: rađa se u državi (ne "društvu", u njemu su i pčele, mravi, vukovi...), odrasta i živi po njoj i za nju, i umire u njoj. Po potrebi, i za nju! (Setimo se Leonide i Spartanaca!). Ko se za nju ne zanima, taj je idiot... I kakve su im bile, države?!

 

Prema tome, ne treba se žaliti što nam država radi a ne bi trebalo, odnosno ne radi a trebalo bi. Za žaljenje je pre to što državu i ne shvatamo kao instituciju! Kao da se ništa nije promenilo, shvatamo je kao stranu, kao da je još uvek turska ili austrougarska...  Nju treba "zeznuti" kad god se može, a kad se ne može onda je treba "umoliti". Oba puta, bez obzira što "nismo sami" s njom, da ona ne može prema meni ili nekima biti drukčija nego prema drugom ili drugima. Ako od države ne očekujemo i ne zahtevamo da radi što kao svaka institucija treba da radi, zašto bi i radila!