26.05.2019, 11:15

Roma i DAK u Galeriji "Silos"

U malenoj, po prostoru, galeriji "Silos", na kraju, početku, Tešnjara, u subotu je otvorena izložba dva slikara i prijatelja, Milomira Romanovića Rome i Ivice Mitića DAK-a. Prvi je sinonim za "totalno" slikarstvo, uspešan i kao pedagog, drugi se, do sada, isticao u grafičkom dizajnu. Izložba, pod nazivom "Prijatelj", kako stoji u katalogu, nastala je iz projekta "Kuća u šumi" 2017/18, na Ćelijskom brdu, i posvećena je prijateljstvu.

 

U katalogu su navedeni reperi i poetika stvaralaštva dva prijatelja, "Stigao sam do nula forme i svojim delom stvorio sam bezdan" (Kazimir Maljevič)... "Dok sam u slici, ne znam šta radim, kad akcija slikanja prestane, vidim urađeno" (Dž. Polok). Uvođenjem neslikarskih materijala, autori su demonstrirali potpunu slobodu slikanja, gde, što je paradoksalno, "ništa nije slučajno" (Polok). Romanović je, uobičajeno, kao slikarski materijal, koristio bitumen, drvo, foliju, lim, strugotinu... dok se DAK Mitić oprobao sa glinom, gipsom, peskom, krečom, akrilikom...

Slika Milomira Romanovića Rome

Slika Ivice Mitića DAK-a

 

U svojoj besedi, na otvaranju izložbe, Romanović je konstatovao da nema ozbiljne recenzije stvaralaštva "izgubljene generacije", čiji su oba slikara ispisnici, da su oni u nekoj vrsti ilegale, te da, po tome, pripadaju katakombalnoj umetnosti, poput ranohrišćanske. Na okolnost, što izložba nije propraćena, ni od medija, ni od raznih teoretičara, replicirao je pitanjem, odgovorom, da ne zna šta to treba ovom "jedva gradu" ponuditi!

 

Iako je ovo slikarstvo univerzalno, i kao takvo može stajati u bilo kojoj galeriji na svetu, ono "ne vredi ništa", kao što ne vredi kiseonik, kao što ne vrede pećinske slike, egipatska dela, vizantijske freske... Koji novac, zapitao se Romanović, može da pokrije ikonu Bogorodice, koji novac može da zakrpi bezdan Crnog kvadrata Maljeviča... tako da umetnost postaje moguća svugde gde je talenat, a talenat je svuda...

 

Kao rezime priče ove vrhunske izložbe, dva vrhunska stvaraoca, koja se održava u svojevrsnoj ilegali, da se kaže da "Jedva grad" Valjevo, i ustanove kulture u njoj, vode kič ljudi, koji promovišu kič amaterizam. Za takve songlave kultura su štrojenje veprova i ceđenje masti, duvanje u pišnjak je već visoka meta. Pare se daju, nagrađuje se, svakojako prđenje.